Pikantna salata od bundeve s lećom i kozjim sirom

Joj, stvarno je previše vremena prošlo od zadnjeg (hm, zapravo, prvog) posta... Totalno ne-blogerski od mene!

Zapravo i nisam baš nešto zanimljivo niti kuhala u zadnje vrijeme (osim friganih baby sipica i lignjica kada smo u uredu imali happy hour jedan petak - to je zaista bilo nešto posebno  i o tome bi  definitivno bilo vrijedno pisati, ali sada je već nekako prošlo previše vremena...).

U međuvremenu je došla i prava jesen, pa tako i meni možda najdraže jesensko povrće, bundeva. Volim je na sve načine - krem juha (najbolju sam do sada probala u austrijskom Steiermarku - mislim da je fora u tome što onu na kraju umiješaju i malo bučinog ulja u nju), pa talijanski risotto con zucca, pa zapečena u pećnici s komadićima neke fine kobasice i pomidora kao umak za paštu i možda najbolje od svega, slatka pita dulečara moje bake.

Tako nisam odoljela kad sam nedavno vidjela recept jedne od mojih najdražih gastro - blogerica, nevjerojatno inspirativne Deb koja piše iznimno popularan blog Smitten Kitchen i za obiteljski ručak pripremila (uz pomoć mame) predivnu salatu o bundeve i leće. Mama i ja smo recept slijedile gotovo u cijelosti, s vrlo malim izmjenama (umjesto mekog kozjeg sira stavile smo fetu koja je bila u frižideru i nismo koristile svježe bundevine sjemenke nego one kupovne, očišćene). Količina salate je bila, pa velika, ali se svima toliko svidjela da je mama, koja ju je nadobudno htjela ponijeti slijedeći dan za marendu na posao, jedva i imala što ponijeti!

Dakle, ne propustite sezonu bundeve i napravite ovu salatu.

150 g crne ili zelene leće
600 g oguljene, očišćene i na kocke narezane bundeve
3 žlice maslinovog ulja
1 žličica mljevenog kima (tu smo stavile cijele sjemenke jer se meni nije dalo mljeti ih, ali ok je i ovako)
1 žličica ljute paprike
1/2 žličice soli
150 g mlade rukole, narezane
150 g mekog izmrvljenog kozjeg sira (ili fete)
malo svježih listića mente
1 žlica crnog vinskog oca, plus dodatno po ukusu
nekoliko žlica tostiranih bučinih sjemenki (na papiru za pečenje, peći 10ak minuta na ca 140°C)

Zagrijte pećnicu na 200°C. Bundevu promiještaje s 2 žlice maslinovog ulja, kimom, paprikom i soli. Posložite je u jednom sloju na pleh obložen papirom za pečenje i pecite je 20 minuta. Okrenite kockice bundeve i pecite još 10 do 15 minuta dok ne omekša. Ohladite.

U međuvremenu, namočite opranu leću na 10 minuta u maloj posudi, pa ocijedite. Leću kuhajte u slanoj vodi dok ne omekša ali ipak ostane al dente, oko 30 minuta. Ocijedite i isperite hladnom vodom i ohladite.

U zdjeli lagano promiješajte leću, bundevu, rukolu, polovicu sira, mentu, bučine sjemenke, ocat i žlicu ulja. Dodajte soli, papra i octa po ukusu (mislim da treba malo više octa). Pospite ostatkom sira i poslužite.

Prženi karfiol s korijanderom

Pa zapravo bi bilo i logično početi moj blog na temu kuhanja s jednim od recepata slavne Delie Smith, najprodavanije britanske autorice kuharica čije su se knjige prodale u više od 21 milijuna primjeraka od 70ih na ovamo, budući da je njena kuharica „Complete Cookery Course“ bila jedna od prvih (ako ne i prva) kuharica koju sam kupila. Danas je moja kolekcija kuharica znatno veća (ali nikad dovoljno velika - pogledajte samo moju listu želja na Amazonu!) i čini mi se da u zadnjih nekoliko godina nepravedno zanemarujem Deliu i njene stručne savjete, razumni učiteljski pristup kuhanju i pouzdane „fool-proof“ recepte s kojima zaista ne možete pogriješiti. Davno sam negdje bila pročitala da se njeni recepti prije uvrštavanja u knjigu daju na testiranje timu običnih, neprofesionalnih kuhara kao i da se svaki recept testira barem tri puta. Uglavnom, ako želite naučiti kuhati, Deliene (Delijine?) knjige su savršene za to. Kod nje nema molekularne gastronomije i pjenice od šparuga na posteljici od ježeve ikre ali ćete svakako naučiti raditi odličan bešamel umak i nedjeljnu pečenku ali i otkriti neke sasvim nove okuse.

Tako sam i ja, još prije nekoliko godina, otkrila jedan sasvim novi okus karfiola - bačen na ulje i kratko pržen poprima novi okus i zadržava hrskavost – ni traga raskuhanom bljutavom povrću na koje karfiol većinu asocira.

Od tog prvog susreta sa novim okusom karfiola, vidjela sam što na blogovima što u knjigama i časopisima (možemo čak govoriti o pravoj renesansi karfiola!)  mnoge inačice ovog načina pripreme karfiola (u pećnici, s nekim drugim začinima - bit je da se NE kuha ili dinsta) ali meni ovo ostaje jedan od najdražih recepata za karfiol iako ja možda i nisam objektivna budući da ja obožavam i salatu od kuhanog karfiola...

Prženi karfiol s korijanderom

za 2 osobe

recept preuzet (s malim izmjenama) iz knjige Delie Smith „Complete Cookery Course“

Sastojci:

1 manji karfiol

nekoliko režnja češnjaka (tu Delia kaže „jedan mali režanj češnjaka“ - meni svakako premalo, ali svakom po guštu)

1 ravna žličica cijelih zrna korijandera

2 žlice maslinovog ulja

½ luka, fino sjeckanog

sol i svježe mljeveni crni papar

Najprije pripremite karfiol tako da ga narežete na relativno male cvjetiće veličine 2,5 cm, uključujući i stabljiku. Delia kaže da karfiol ne treba prati jer će se ionako pržiti na prilično visokoj temperaturi, ali ja ga ipak volim oprati po mlazom hladne vode (i dobro ocijediti). Fino nasjeckajte češnjak (1 režanj ili 6 režnjeva ako volite okus prženog češnjaka kao ja). U mužaru zgnječite i usitnite sjemenke korijandera.

Zagrijte ulje u najvećoj tavi koju imate – ovo zato da bi se cvjetići karfiola zapravo stvarno pržili i dobili tu primaljivu zlatnu boju a ne dinstali - tu je problem ako ovo želite spremiti za više od dvije osobe, u tom slučaju za 4 osobe trebate 2 tave, za 6 tri tave, itd. ili trebate tavu koje koriste u menzama i zato je najbolje ovo spremite za 2 osobe i ne razmišljate dalje. Dakle, zagrijte ulje u najvećoj tavi koju imate dok ne postane vruće i na njega bacite karfiol. Nakon minutu-dvije protresite tavu i tako okrenite karfiol (meni to iz nekog razloga nikad ne uspijeva nego mi sve poispada sa strane pa ja to radije ipak promiješam kuhačom ili nekakvom špahtlom) i dodajte korijandar i luk i nastavite kuhati 5-7 minuta ili koju minutu duže. Dodajte sol i papar po ukusu.

Na kraju dodajte češnjak i kuhajte još minutu (tu Delia dodaje još i žlicu maslaca ali meni on nije potreban). Do sada će karfiol dobiti lijepu zlatnosmeđu boju ali će ostati hruskav i neće bit ni traga onome nevoljenom mirisu kuhanog karfiola. Kad se samo sjetim vrtića...ne znam kako sam na kraju uspjela zavoljeti karfiol...

Ide uz: meso, ribu, ali dobro je i samo uz zelenu salatu, a može i bez nje.

Napomena: nemojte se, naviknuti na neki „uobičajen“ redoslijed spuštanja namirnica na ulje, opustiti i staviti prvo luk, pa češnjak pa tek onda karfiol – rezultat je: zagoreni luk i češnjak i sirov karfiol!

ps fotka je snimljena kasno navečer pod svjetlom nape i može odsupati od stvarnog izgleda gotovog jela...